Dinko Kovačić arrow Nikola Polak: Neka vas najprije pozdravim
Neka vas najprije pozdravim

Što dakle očekivati od prostora?

Što drugo nego da pomaže i stimulira, upozori na sudjelovanje, potiče odnose među ljudima - one u obitelji, one u susjedstvu i one urbane...

Arhitekt Dinko Kovačić


Pitate li arhitekte o vlastitoj arhitekturi, zapazit ćete u njihovim stavovima zajedničku crtu - ozbiljnost. Svi oni smatraju da je njihovo djelo jedna važna stvar i svi mu nastoje pronaći neko dublje uporište. Malo ih je koji u traženju sidrišta za svoje misli o arhitekturi zadržavaju vedrinu jednostavne rečenice. A još je manje onih koji će obrise svojeg djela iscrtati, nasmijavši Vas do suza, s nekoliko anegdota u koje pospremaju životnu filozofiju nastojanja na radosti.

Veseloj potrazi za ozbiljnošću arhitekture prvi sam puta svjedočio kao student, na terenskoj nastavi fakulteta, ranih sedamdesetih. U famozni Split 3 prispjeli smo pripremljeni ogromnim odjekom na koji je ovaj urbo-arhitektonski pothvat naišao u svjetskim razmjerima, impresionirani svim mogućim nagradama koje je stambena ulica braće Borozan upravo pobrala po bivšoj državi, i zbunjeni snagom elegantne jednostavnosti ove arhitektonske skulpture koju smo upravo doživjeli iz morske vizure s palube jedrenjaka. U legendarnoj baraki na gradilištu izbjegavajući objašnjenja obložena jakim riječima arhitekt Kovačić razvalio nas je svojom sintagmom 'buže za repce'.

U tim gotovo šenhajtsfelerima, madežima na licu za ono vrijeme ultra moderne stambene arhitekture, gnijezdi se sav svjetonazor iz kojeg do krajnje konzekvencije izvire kredo Kovačićeve arhitekture.