Dinko Kovačić arrow Nikola Polak: Neka vas najprije pozdravim
Neka vas najprije pozdravim

Zlatni rat, Bol na Braču
Sve ćemo ove arhitektonske odlike, ali drugovrsne interpretacije, pronaći najprije u hotelu Bretanida u Bolu na Braču iz sredine osamdesetih, a zatim u Srednjoškolskom centru u Splitu s početka devedesetih.

Ovako je o hotelu Bretanida pisao splitski arhitekt i kritičar Frano Gotovac:
"Koncept toga hotelskog kompleksa rađen je u prostornoj maniri mediteranskih, zapravo naših, jadranskih, dalmatinskih ruralnih naselja... Ne može se baš doslovno kazati da je Kovačić na tom objektu banalno regionalan. Salonitni pokrov, ravne pločice bijele boje, dočarava u totalu arhajski ugođaj krovova Dalmacije - kamenu ploču. Objekti plaze po terenu u starinskim međuodnosima, pa dok im forma i funkcije slijede novo i za zakone tržišta prihvatljivo ruho, parteri, odnosno prizemni tretmani, imaju odigrati ulogu regionalnog miritelja..."

Doista, prvi susret s ovom arhitekturom, za one koji u Bol dolaze kako i priliči, s mora, očaravajuća je igra krovnih ploha koje decentno izviruju iz gustine borove šume. U neposrednoj blizini bjeline znamenitog pješčanog spruda kojem svakodnevno vjetrovi određuju formu, ova nakupina ploha otkrhnutih prizmi jednostavno ne odaje da u njoj stanuje hotel. Potpuna opreka susjednim zdanjima tipičnim za nekadašnji razvoj jadranskog turističkog pogona ovaj aglomerat volumena u cijelosti je podređen mjestu koje je zatekao za svoje nastajanje.

Cijela struktura doimlje se kao da je pažljivo zakoračila među drveće uklanjajući se i samoj pomisli da ošteti pitomi borov gaj. A za svaku eventualnu nespretnost nježno je odgovorila sjenicama, pergolama, klupama, uglovima, nišama, šetnicama, ognjištima. âak i ono koje po prirodi stvari treba ponekad biti zatvoreno odvajano je širokim staklenim posmičnim plohama koje dopuštaju ulaziti zelenilu i kamenu. Skromnost materijala, tiha paleta tonova, brižni citati urađeni vještom rukom bračkih klesara, poput ukrasa od kamene čipke čine Bretanidu uznositom ljepoticom.

A sve je to, ipak samo jedan hotel. Do kraja. I u tome je čar arhitektove vještine. Ništa tu nije suvišno, ničega tu nije premalo. Od vremena "Maestrala" u Brelima i "Solarisa" u Šibeniku nitko nije učinio takav pomak u arhitektonskom pristupu turističkoj ponudi. Teško će ga nadmašiti i sam Kovačić, ako mu bude dano da gradi još koji hotel. U bolskim sutonima ovaj me arhitektonski ansambl uvijek podsjeća na višeglasje dalmatinske klape. U njemu su svi tonovi, pa i oni grublji, u sazvučju koje gore prema Vidovoj gori i dolje prema Zlatnom ratu odjekuje jednom mišlju - oduvijek sam ovdje.


<< Početak < Prethodna 1 2 3 4 5 6 7 Slijedeća > Kraj >>